Zbor mladih Damask

Home > Zbor mladih Damask

Zbor mladih Damask

Zbor mladih Damask u našoj župi službeno djeluje od 1997. godine. Od tada su se izmijenile 4 voditeljice, a trenutna voditeljica, Martina Kos, zbor vodi od 2008. godine. 

Damask se može pohvaliti širokim repertoarom izvođenih pjesama, ali i ponekim autorskim. Također, uz redovite instrumente klavir i orgulje, uz zbor mogu se čuti i gitara, violina, viola, violončelo, flauta, a ponekad i razne udaraljke. 

Osim pjevanja na nedjeljnim misama, zbor aktivno sudjeluje u obilježavanju svih župnih slavlja i događanja, a svake godine priprema i barem jedan koncert. Zbor je sudjelovao na brojnim događanjima poput Uskrsfesta, Bonofesta, Hosanafesta, Jurajfesta, na raznim smotrama te događanjima Nadbiskupije. 2003. godine zbor je snimio CD pod nazivom Ivanu Pavlu II. čije su se pjesme također izvodile na raznim događanjima, a najznačajniji su oni vezani uz pohode Svetog Oca Hrvatskoj. 

Damask se može pohvaliti mladima koji su vrlo aktivni, ne samo u svojoj župi nego i na brojnim drugim događanjima u Zagrebu i šire. Zbor trenutno broji 30 članova, a uvijek otvoreno i radosno prima i nove članove. Tko se želi priključiti može se javiti voditeljici ili nekome od zboraša nakon nedjeljne Mise. Probe se održavaju subotom u 9:45 te nedjeljom prije Mise.

0
Voditelja
0 +
Pjevača
0
Godina djelovanja
Novosti

Sve vijesti vezane uz aktivnosti našega zbora mladih možete pronaći ovdje. 

Galerija
postani član Zbora mladih Damask

Želiš postati jedan od nas?

U nastavku su navedena vremena naših proba i misa na kojima pjevamo.

Zbor mladih Damask

Popuni formu i postani član zbora

svjedočanstva

Što kažu članovi zbora?

U zboru župe aktivna sam od svoje 3 godine dok je zbor vodila časna sa najvećim osmjehom, časna Ivanka, nakon nje moju mladost je usmjeravala sestra Emanuela kako na vjeronauku tako i na zboru. Sve pjesme su se znale na pamet, nije bilo šale hahaha, snimao se CD. Stvarno je imala puno strpljenja s nama ali i ideja. Izleta nije falilo, igara, druženja, smijeha. Nakon sakramenta krizme došla sam u zbor mladih Damask koji je vodila Martina. U početku nas nije bio velik broj ali s vremenom je dolazilo i okupljalo se sve više mladih. Prijateljstvo i zajedništvo se gradilo. Mislim da se ne trebamo lagat i pričati bajke da nekoga privućemo, nije uvijek bilo super, nisu svi bili zadovoljni, bilo je i svađa i mnogi su dolazili i odlazili, često puta smo navikli na to da nam sve mora bit savršeno, da ne treba bit trzavica, nerazumjevanja, inače odmah okrećemo leđa i govorimo kako nešto ili netko ne valja. Ali ako shvatimo da smo mi jedna živa zajednica, onda znamo i da kao zajednica moramo rasti, da ne rastemo ako ne padnemo, ako ne budemo prokušani, ako ne fulamo pjesmu koju je Martina s nama vježbala tjednima ili čak i mjesecima, pa se mi počnemo smijat jer smo fulali, ili fulamo skroz neku pjesmu kao da je prvi put čujemo, a pjevamo je već godinama i na probi smo je rasturili. Mislim da je sve to dobro za nas s vremena na vrijeme, i za vježbanje u poniznosti da ne zaboravimo da tu trebamo biti radi Boga, jačat se i podupirat u našim slabostima, učiti jedni od drugih, a ne biti tu radi nas samih ili našeg super uvježbanog pjevanja. Sve je to na kraju Božji dar za naš trud i zajedništvo. Naravno, nama je to smješno, ali vjerujte, Martini baš i nije, tako nam je lijepe poglede uputila svaki put da smo se topili od miline 😀 jaao baš smo je znali nasekirat, al nije odustajala hahaha. Da ne spominjem probe za koncerte, ne znam ko je koga više živcirao, mi nju, jer više nismo imali snage pjevat i svaki put bi neko negdje zeznuo, ili ona nas, kad je svaki taj put rekla "ispočetka sve", kao da nas kažnjava hahaha. Pa mi usporavamo, ona ubrzava. Neznam zašto se nikad nismo sjetili snimit te trenutke, ko u filmovima onaj dio "iza scene". Naravno, na koncertu smo svi dali i "200%", a Bog ne može ne bit na pomoći kad se posvećujemo u svakom detalju onoga što radimo. Čak nas je i Martina pohvalila na kraju svega, ko bi rekao, jelda? 😀 Jedna od, skoro bi rekla i tradicija, je bila ta da su se dečki tokom proba znali iskrasti van i njezinu poznatu golf 2 odgurali na drugo mjesto, ili ulicu, pa bi ona tražila auto i vikala da nismo normalni, dok smo mi naravno opet urlali od smijeha hahaha, govorili smo da će taj auto bit logo zbora. Jednom u početku proljeća, klasika, subotnja proba, vani sunce, i netko se sjetio da vani u dvorištu imamo probu. Iznosili smo stolce van, a tada nas je već bilo 20/30, produžni kabel gurali kroz prozor i rešetke za sintić, namještali se po grbavoj travi, kasnije smo tek skužili da smo imali sreće što nismo naletili na iznenađenje u travi od mačaka ili pasa hahahahaha. Bilo je tu i roštiljanja, sklapanje tekstova i pjesama i oproštajki od župnika i kapelana, bilo je i suza i smijeha, nitko nije mogao otić "sam tak". Kada smo gostovali u drugim župama ili išli na izlete u busu nikada nije falilo pjesme i smijeha, pogotovo ne na kraju dana, kad bi se netko ponadao da ćemo bit umorni i tiho, mislim da smo tek tada bili najglasniji. Hodočašća u Mariju Bistricu, gdje se već zadnjih nekoliko godina okupljamo svi ispred župe zajedno sa ministrantima i ostalim župljanima koji se žele priključiti i idemo pješice uz razgovor, molitvu, kavu, sendvič. To zajedništvo je moj vikend, moj odmor, punjenje baterija već 10 godina, tu sam odrastala, oblikovala se i nikada nisam otišla praznih ruku. Pjesmom sam prikazivala Bogu sve ono što se riječima često puta ne može izreći, ali iste te pjesme su i meni govorile i davale snagu. Učinile da se ispraznim do kraja kako bi Bog mogao napuniti glinene posude. Želja mi je uvijek bila da svojim sudjelovanjem u zboru isto tako dotaknem i drugoga, da netko u toj pjesmi pronađe riječi koje mu fale, da osjeti nadu, da odluči krenut dalje, da bude utješen, da se raduje. Žao mi je što danas mladi nemaju tolike želje i odlučnosti priključit se zboru, ali vjerujem da će i to doći u pravo vrijeme. Zato pozivam sve koji god se srame, ili su iz ove župe, a svoje mjesto traže negdje drugdje, odvaži se "doma" pronaći mjesto gdje pripadaš, dati dio sebe, dio svoje osobnosti i talenta. Nikad neznaš što možeš zauzvrat dobiti, ako ne probaš. Dođi da obnavljamo i obrađujemo njivu našeg zbora i župe zajedno!

Iva

Još dok sam kao mala bila u dječjem zboru Paulus, sjećam se da smo uvijek s oduševljenjem gledali na zbor mladih. Kad je došlo vrijeme da se priključim Damasku, nije bilo nikakvog razmišljanja, znalo se da je to sljedeće. Tako od 2015. pjevam s mladima, učim i zabavljam se. U ovom zboru imam prijatelje i drago mi je da smo svi povezani time što pjevamo Bogu.

Tina

Zbor mi je bio vrata u Crkvu, dao mi je naslutiti njenu ljepotu i raznolikost. Često mi je mala duhovna obnova. Toliko me obilježio da ne mogu zamisliti svoj život bez zbora - nešto bitno bi nedostajalo. To je moje mjesto dok sam na svijetu. A ti, koji ovo čitaš, ne sjedaj u zbor podrugljivaca, nego u zbor Damask.

Lovro

U dječjem zboru sam od svojeg trećeg, a u zboru mladih od osmog razreda, ukupno već 13 godina. Zbor me upoznao s glazbom, sada jednim velikim dijelom moga života, pogotovo voditeljica Martina koja me i učila svirati klavir. Nakon napornog tjedna, probe i svete mise na kojima pjevamo su mi predivan mir i odmor slaveći Gospodina, kao vrsta sidra kojemu se mogu vratiti što god se u životu događalo izvan toga. Ugodno i zabavno društvo te lijepe pjesme na zboru nešto su čemu se veselim svaki vikend i neizostavan su mi dio tjedna.

Matko

    Sretne priče sa zbora

    Ivana i Matija

    Ivana i ja bili smo dugogodišnji članovi zbora mladih, ali se nismo posebno dobro poznavali, niti provodili vrijeme u zajedničkom društvu. Naše bliskije prijateljstvo započelo pripremama za koncert povodom 20. obljetnice djelovanja zbora mladih Damask.
    Voditeljica zbora Martina dala je Ivani i meni zadatak da napišemo i budemo voditelji programa koncerta. Kroz tu pripremu postali smo prijatelji i počele su se javljati obostrane simpatije. U sljedećih nekoliko mjeseci shvatili smo kako postoji iskra ljubavi koju imamo oboje i da se želimo bolje upoznati kroz vezu. Bilo je vrlo znakovito da je Ivana nekoliko mjeseci prije samih priprema za koncert, bila moj ”anđeo” u molitvenoj pripremi zbora za Božić. Naime, svake godine na početku Došašća izvlačimo papiriće s imenima i ”slučajnim odabirom” (Božjim prstom 😉) dobivamo ”štićenike” i anđele” .

    U periodu veze Bog nas je oblikovao i vodio. Veliki značaj u našem duhovnom rastu i pripremi za brak imale su kateheze o 10 božjih zapovijedi kod vlč. Ivana Valentića i tečaj o kršćanskom hodanju kod vlč. Jakova Rađe. Sve to urodilo je mnogim plodovima, između ostaloga, dobili smo poticaj da u suradnji s tadašnjim kapelanom Mariom Dukićem i prijateljima Matejem i Ivanom Halužanom pokrenemo zajednicu mladih ”Vocati” koja i danas djeluje.

    Sve to bio je put kojim nas je Gospodin doveo do braka u kojem ne možemo prebrojati sve blagoslove, među kojima je najveći dijete koje trenutno iščekujemo. Gledajući unazad, imamo na čemu biti zahvalni Bogu koji je uvijek vjeran i uči nas ljubavi, predanju i poniznosti.

    U vaše molitve preporučamo nas i sve mlade i bračne parove naše župe.

     

    Matija Glasnović