Prvoga dana trodnevne priprave za proslavu 60. obljetnice župe sv. Pavla Apostola u Retkovcu, u četvrtak 25. rujna, euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Franjo Pištelek u koncelebraciji sa župnikom vlč. Vinkom Tomićem.
Osvrnuvši se u svojoj homiliji najprije na prvo čitanje iz knjige proroka Hagaja, vlč. Pištelek je istaknuo kako hram nije potreban Bogu, već nama ljudima jer svatko nosi čežnju u svom srcu koju samo Bog može utažiti. Ponekad ljudska srca traže ispunjenja na krivim mjestima, bilo u grešnim stvarima, bilo u onim stvarima koje nisu grešne, ali nisu ni korisne. Čovjeku je dakle potreban hram kao mjesto odsječeno od svakodnevnice, kao mjesto gdje Bog prebiva i u kojem se čovjek susreće sa Bogom.
Iako je Bog neuhvatljiv, istovremeno je i prisutan – najpotpunije u osobi Isusa Krista, ističe vlč. Pištelek. Herod je iz znatiželje i straha htio znati tko je taj Isus o kojemu toliko čuje. Isus međutim, nije došao kako bi Heroda svrgnuo s vlasti, već da bi svakome čovjeku ponudio novi način života. “Uvjetno rečeno”, navodi propovjednik, “Isus je hram kao mjesto Božje prisutnosti. Jedino je susret s Isusom onaj koji nam može donijeti ispunjenje.”
“Postoji jedna opasnost”, upozorava propovjednik, “moguće je susresti Isusa bez da se dogodi promjena u našem životu, kao što je to u slučaju Heroda”. On je htio susresti Isusa i susreće ga na veliki petak, a nastavlja živjeti kao što je živio i prije. U tome leži tajna darovane slobode i Božje ljubavi, koja se može i zloupotrijebiti.
Osvrnuvši se ponovno na prvo čitanje, mladomisnik je istaknuo kako je „i naša župa gradila ovaj hram. Obljetnica koju slavimo nam je stoga prilika da shvatimo kako Bogu nije potrebna ni ova crkva, kao ni naša djela. Nama je potrebna ova crkva, ovo posvećeno mjesto – mjesto preobraženja. I sakramenti koje slavimo nisu potrebni Bogu nego svima nama jer nas oni hrane i izgrađuju – bez njih nema Crkve i nema nas.”
“Euharistija nije nagrada za dobre nego okrijepa na putu vječnosti”
Propovijednik zaključuje kako „Euharistija nije nagrada za dobre nego okrijepa na putu vječnosti“ i postavlja pitanje “jesmo li i mi poput ove izgrađene, uređene i ukrašene crkve napredovali kao ljudi, vjernici i Kristovi učenici? Jesmo li i mi, kao što je i crkva nakićena, okitili sebe dobrim djelima i ukrasili se vjerskom i duhovnom zrelošću?”
Vlč. Pištelek naglasio je kako je potrebno izdignuti se iznad vlastitih uvjerenja i navezanosti koje čovjeka priječe ući u područje svetoga. “Svatko je potrebit obnove i na tom putu smo zajedno, nismo sami. Osim što rastemo kao sveopća Crkva, Bogu se približavamo kroz župnu zajednicu koja ima svoje ime. Svatko od nas je mali kamenčić mozaika koji se ugrađuje u tijelo Crkve”.
“Svatko od nas je mali kamenčić mozaika koji se ugrađuje u tijelo Crkve”
Na samom završetku homilije, propovjednik ističe: „nikad ne posustajmo! Najteže je mijenjati sebe i rasti u kršćanskoj zrelosti, ali najgore što nam se može dogoditi jest to da se predamo, da stanemo i da se ne borimo“. Svoju homiliju završio je poticajnim riječima sv. Pavla kako nada nikad ne postiđuje (usp. Rim 5, 5). „Naša nada nije u prolaznim obećanjima već u Kristu – Raspetom i Uskrslom, u Jaganjcu Božjem koji je u središtu mozaika, središtu crkve i koji je dao svoj život za svakoga od nas“, zaključuje vlč. Pištelek.
Na euharistijskom slavlju pjevao je mješoviti župni zbor pod ravnanjem maestra Josipa degl’Ivellia, a nakon mise je uslijedilo euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Foto: Monika Haramina
