Vazmeno trodnevlje
Misom Večere Gospodnje koju je predslavio vlč. župnik Dragutin Cerovečki uz koncelebraciju vlč. kapelana Tomislava Kasića, i naša je župna zajednica u zajedništvu sa sveopćom Crkvom ušla u sveto, Vazmeno trodnevlje.
Ove večeri sve je bilo puno radosne zahvalnosti zbog primljenih darova čiju ustanovu ovom Večerom spominjemo. U molitvi, pjesmi, navještaju, pričesti, šutnji zahvaljivali smo na daru euharistije, na daru svećeništva i na zapovijedi ljubavi. Po završetku euharistijskog slavlja, Presveti oltarski Sakramenat u svečanom ophodu pohranjen je na pokrajni oltar gdje su se vjernici molili i klanjali u Getsemanskoj uri sve do ponoći. Okupljena zajednica razišla se u šutnji jer je započela noć muke.
Obredi Muke Gospodnje, na Veliki petak, započeli su u tišini i prostracijom naših svećenika. Duboka je to i dirljiva gesta, gesta od velikog značaja u kršćanskoj molitvi, koja izražava najdublji stav klanjanja i predanja. Nakon Službe riječi u kojoj su mladi iz zbora Damask pjevali Muku po Ivanu, slijedila je svečana sveopća molitva koju su pjevali naši svećenici. Centralni dio današnje Službe bilo je klanjanje Križu.
U svečanom dohodu uz pratnju ministranata, vlč. Župnik je zapjevao Evo drvo Križa na kojem je visio Spas svijeta. Zbor i okupljena zajednica odgovorili su: Dođite, poklonimo se! I krenuli smo u svečanoj procesiji svi i mali i veliki Raspetomu utisnuti svoj cjelov ljubavi i zahvalnosti. Obred klanjanja Križu je potrajao, ali bili smo tu u molitvi i tihom zahvaljivanju na tolikoj ljubavi. Po završetku klanjanja Križu slijedila i pričest i razilaženje zajednice u tišini.
Velika subota bio je dan tišine i molitve. Od 8 sati ujutro pa sve do Vazmenog bdjenja u župnoj crkvi bilo je izloženo Presveto i župljani su dolazili i zaustavljali se nad tajnom Kristove smrti i pokopa.
No, u vazmenoj noći sve je postalo drugačije. Obredi su bili prepuni simbolike i divnoga sklada. Kad se naočigled činilo da je noć nadvladala dan, u 21 sat započeli smo Vazmeno bdjenje. Uz zapaljeni oganj ispred crkve, koji je razgonio mrak, započeli smo Službu svjetla. Unoseći Uskrsnu svijeću u zamračenu crkvu svećenikov poklik Svjetlo Kristovo snažno je odjeknuo. I svjetlo se prenosilo od ruke do ruke, od srca do srca. S posebnom pažnjom slušali smo hvalospjev uskrsnoj svijeći držeći u svojim rukama zapaljene svijeće.
U Službi riječi slušali smo što nam to Gospodin govori. Ispunjenje starozavjetnih obećanja simbolično su najavila crkvena zvona koja su opet, nakon dana šutnje, gromoglasno zazvonila, kao i orgulje čiji su se gromoglasni zvuci razlijegali crkvom te pjevanje zbora koji je iz dna bića klicao Gloria in excelsis Deo!
Prijelaz iz Starog u Novi zavjet, osobito svečano navijestio je vlč. Župnik zapjevavši uskrsni Aleluja uz pjevanje psalma na hvarskom napjevu u zajedništvu s pjevačima iz zbora Damask.
U Krsnoj službi, s radošću smo pratili ulaženje u zajednicu vjernika novog krštenika Marsela, te smo svi zajedno uz škropljenje blagoslovljenom vodom obnovili svoj krsni savez. U Euharistijskoj službi prepoznali smo Uskrsloga u lomljenju kruha te blagovali s Njegova stola. Uz svečani Handelov Aleluja svi smo međusobno dijelili radost Uskrsa.








