Ponedjeljak, 5. 3. 2012.
I ove korizme, nas četrdeset mladih i vlč. kapelan krenuli smo na duhovnu obnovu... Ovoga puta uputili smo se u Lužnicu, samostan i Duhovno obrazovni centar sestara Milosrdnica. Krenuli smo u petak u popodnevim satima. Bili smo u iscekivanju jer smo znali da sam ocekuje nesto lijepo i novo duhovno obogaćenje.
Došavši u Lužnicu ostali smo iznenađeni ljepotom prirode i dvorca. Započeli smo našu duhovnu obnovu pod vodstvom vlč. Domagoja Matoševića, razmišljanjem o grijehu i milosrđu koje nam Bog daje, bas ovdje, na poseban nacin, kod sestara Milosrdnica. Razmišljali smo kako je nas život poput strelica koja ponekad ne gađa metu, nego zaluta, ali sakramentom ispovijedi vraća se na pravi put i opet cilja središte! Zaplesali smo jedni s drugim te naucili pratiti i voditi... Shvatili smo tako da svoj život trebamo prepustiti Bogu i zaplesati s Njim, neka nas On vodi! Što smo više otvarali dubine svoga srca, jer bitno je samo unutarnje, izvanjsko je ponekad tako isprazno, shvatili smo da da postoje duhovna visina, dužina širina i dubina.
Visinu dobivamo ciljem, koji je život vječni, dužinu strljivošću i širenjem ruku za drugoga, širinu stečemo pružaju ljubav drugi, a dubinu osobnom molitvom. Skupimo li sve to u jedno dobivamo gustoću koju stečemo mudrošću! Prvi dan završili smo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, molitvom i pjesmom hvalili smo i slavili Boga, te Njemu uputili sve zahvale i molbe! Novi dan započeli smo molitvom pred kipom Majke Božje. Kako je i naša tema ove godine život svetaca, tako smo i sada proučavali život sv. Vinka uz pomoć s. Berislave.
U početku je mogao pomoći siromašnima, ali ne i biti jedan od njih sve dok nije shvatio kak onaj koji radi sa siromašnima i sam mora biti siromašan. Njegov duhovni život gledali smo kao stablo. Ono ima rupe, udubine, prgavo je, ali pustimo li život Njegovoj ruci i naše drvo može postati glatko i lijepo. Kroz molitvu okrećemo se Bogu, kroz razmišljanje sebi, a kroz promatranje drugima. Tako smo u tišini i razmišljanju proveli sat vremena te smo imali prilike malo zaroniti u dubinu svoje duše i srca. Kad samo se okrenuli sebi, promatranje smo se okrenuli i drugima. Crtali smo svoje životne putove koji su označavali naš rast.
Promatrali smo gdje su se naši putovi susretali i razilazili. Tako smo krenuli putem križnoga puta i prisjetili se Kristove muke i smrti. Završnu katehezu imali smo o s. Katarini Laboure kojoj se ukazala Blažena Djevica Marija te joj rekla da načini medaljicu koju smo svi ponijeli svojim kućima te ćemo se s pouzdanjem moliti. Cijelu duhovnu obnovu završili smo vrhuncem, sv. Misom, koju je predslavio vlč. Tomislav te nam progovorio o grijehu i ljubavi Kristovoj. Obogaćeni novom duhovnom snagom krenuli smo svojim kućama, noseći Krista u svojim srcima. Nadamo se da će i naše klice posađene na ovoj duhovnoj obnovi uroditi plodom i izrasti u prekrasna stabala našega života!
