Petak, 10. 5. 2013.
Dana 28. travnja u ponoć mladi naše župe krenuli su na hodočašće u Poljsku koje je predvodio naš župnik Dragutin Cerovečki. Putovali smo cijelu noć, uz veselje do ranih jutarnjih sati, kad su svi od umora pozaspali u autobusu udruge Job koji su vozili naš župljanin Ivo Štrukelj i vozač Željko. Stigli smo u ponedjeljak oko podne.
Bili smo smješteni u domu za duhovne vježbe na planini Sniježnica, gdje nas je dočekao vlč. Jan. Mjesto se nalazi na oko 1000 m nadmorske visine, pedesetak km od Krakowa. Autobus smo morali parkirati nešto niže, a svakoga dana predstojalo nam je oko 20 do 30 minuta uspinjanja i silaženja, što nije nikome škodilo. Prvog dana smo jednostavno uživali u prirodi, druženju, drvenoj kapelici i svetoj Misi koju je predslavio vlč. župnik, a navečer smo se počastili roštiljem.
U utorak, drugog dana, posjetili smo svetište Milosrdnog Isusa te samostan u kojem je živjela sv. Faustina Kowalska i odakle je krenula pobožnost Milosrdnom Isusu koja je osvojila cijeli svijet. Posjetili smo zatim velike rudnike soli u Wieliczki (Vijelički), gdje smo proveli dva i pol sata pod zemljom razgledavajući rudarske znamenitosti, umjetnička djela i druge zanimljivosti. Posebno nas se dojmila velika crkva koju su trojica rudara klesali, odnosno dubli čak oko 70 godina. Crkva se i danas povremeno upotrebljava za bogoslužja. Zatim smo bili u Krakowu i pomolili se u katedrali na Wawelu, koja je simbol cijele Poljske. Razgledali smo i gradski trg pod vodstvom fra Gaudencija, pavlina i bogoslova iz Rijeke, i vratili se umorni na počinak.
Trećeg dana hodočašća posjetili smo Čenstohovu, najveće marijansko svetište u Poljskoj, molili se u svetištu i pred slikom Majke Božje Jasnogorske. Kroz povijest svetišta nas je proveo hrvatski bogoslov i pavlin Ivan. Za Čenstohovu smo izdvojili čitav dan, budući da smo trebali prilično dugo putovati, ali zaista se isplatilo osjetiti ugođaj, molitve i pjesme koje vjerni narod Božji upućuje Majci Božjoj u Čenstohovi. Uvijek je poseban doživljaj posjetiti marijansko svetište.
Četvrti dan proveli smo u Auschwitzu i Birkenau, koncentracijskim logorima u kojima je svoje živote izgubilo više od milijun ljudi koje su nacisti pogubili. Ovi posjeti su nas poprilično potresli i podsjetili kako bez Boga postajemo neljudi. Obišli smo važnije dijelove, vidjeli ćeliju u kojoj je mučenik Maksimilijan Kolbe herojski posvjedočio svoju vjeru te smo se pomolili za sve žrtve, kao i za one koji su zlo činili, kako bi Gospodin svima iskazao milosrđe. Zatim smo se zaputili u Wadowice, rodno mjesto bl. Ivana Pavla II., gdje smo bili u muzeju pored njegove rodne kuće i u crkvi njegova krštenja.
Posljednjeg dana smo krenuli natrag kući te putem posjetili Zakopane i zavjetnu crkvu Gospi Fatimskoj, koja je izgrađena u zahvalu za preživjeli atentat pape Ivana Pavla II., a prekrasno je uređena, iznutra sva u drvu. Nakratko smo se zaustavili i u Bratislavi te se veseli s pjesmom vratili u Hrvatsku.
Cijelo hodočašće bilo je ispunjeno posjetima mjestima molitve, na kojima smo osjetili Božju prisutnost. Bilo je lijepo osjetiti zajedništvo i veselje, a tih pet dana hodočašća i druženja svima je brzo prošlo. Osjetili smo, barem malo, i ljepotu Poljske, njezinu pobožnost i srdačnu gostoljubivost. Neka Bog blagoslovi poljski narod, i naš hrvatski narod, kako se vjera ne bi u nama nikada ugasila!
