Bili smo s Papom u Milanu
Krenuli smo u petak 1. lipnja u 5 sati ujutro, u dva autobusa u organizaciji Ureda za pastoral obitelji naše nadbiskupije: 25 obitelji s ukupno 44-ero djece iz 15 zagrebačkih župa, uz duhovno vodstvo don Ive Zečevića, kapelana u Rudešu. Većina obitelji po prvi puta u životu imala je prilike pomoliti se na grobu sv. Leopolda Bogdana Mandića u Padovi (tu smo slavili sv. Misu), a onda posjetiti i Svetište sv. Antuna Padovanskog.
Nakon 14 sati putovanja te smo večeri konačno stigli u župu sv. Julijana mučenika u gradu San Giuliano Milanese, 10-ak kilometara jugoistočno od centra Milana. Ulice i kuće okićene zastavama, a ljudi na ulicama grada dočekali su nas mašući i nasmiješena lica… Odveli su nas najprije u župnu crkvu gdje je župnik don Lino predvodio kratku molitvu, uz pjevanje zbora mladih kojeg je animirao kapelan don Stefano. Predstojnik ureda za pastoral obitelji naše nadbiskupije Vice Batarelo predstavio je našu nadbiskupiju i našu ekipu, a zatim je uslijedila zajednička večera naših i talijanskih obitelji u prostorima župnog oratorija te smještaj u obitelji domaćina.
Vrhunac susreta bio je u nedjelju, 3. lipnja - zajedno s milijun vjernika sudjelovali smo na završnoj sv. misi VII. svjetskog susreta obitelji s papom Benediktom XVI. na prostoru zračne luke Bresso. Na Misi su sudjelovali svi: sva djeca i svi roditelji, a ustali smo se toga jutra u 4.30 sati, jer je do mjesta susreta s Papom trebalo putovati u dva vlaka i potom hodati još sat vremena. Nitko nije osjetio umor, svi smo bili dio velike rijeke koja se sa svih strana slijevala na prostor na kojem je bio podignut oltar u obliku veličanstvene crkve s vitrajima poput onih u milanskoj katedrali. Povratak u župu je bio jednak dolasku, a pred kolodvorom nas je čekao župnik don Lino na svom motoru, te nas sve prije puta blagoslovio.
Iznoseći dojmove u busu tijekom povratka kući istaknuto je nekoliko važnih trenutaka: gostoljubivost, prijateljstvo i organizaciju obitelji domaćina i čitave župe San Giuliano Milanese, slika obitelji koje se poput „rijeka žive vode“ slijevaju na prostor slavlja s Papom te Papine poruke. Posebno je ostala snažnom Papina poruka o obitelji utemeljenoj „na braku muškarca i žene“ koja je pozvana biti slikom jedinog i trojstvenog Boga, kao i o bračnoj ljubavi koju je osobito danas teško živjeti, ali koja je „jedna predivna stvarnost, jedina snaga koja uistinu može promijeniti svijet“. Upravo je zato kao smjerokaz odjeknuo Papin poziv nama obiteljima da „često u molitvi tražimo pomoć Djevice Marije i sv. Josipa, kako bi nas oni naučili prihvatiti Božju ljubav kao što su je oni prihvatili“ i kako bi naše obitelji, uz pomoć Božje milosti, zapravo postale „živo Evanđelje, prava kućna Crkva“. Papa je istaknuo i važnost slavlja nedjelje kao „dana Gospodnjeg, tjednog Uskrsa, dana čovjeka i njegovih vrijednosti, dana obitelji“, kao i pronalaženja skladne ravnoteže između triju dimenzija ljudskog postojanja: obitelji, posla i slavlja te je pozvao roditelje da u stresnom ritmu života svaki dan unesu u svoju obitelj barem jednu novu kreativnost, nešto novo kako bi se doista osjetilo i jačalo obiteljsko zajedništvo.
Verica Kraš Villa