Azijska avantura sa sv. Pedrom Calungsodom
U subotu 23. travnja, u našoj je župi održan još jedan oratorij za osnovnoškolsku djecu. Nakon nešto duže stanke uzrokovane epidemijom koronavirusa, ovoga smo vikenda napokon nastavili s ciklusom oratorija Put oko svijeta s dječjim svecima i blaženicima. Na oratoriju se okupilo stotinjak djece i dvadesetak animatora, a svetac kojim smo se bavili ovoga puta bio je sv. Pedro Calungsod – sedamnaestogodišnji vjeroučitelj i misionar. Budući je sv. Pedro podrijetlom s Filipina, onda je i kontinent kojim smo se bavili bila Azija.
Oratorij smo započeli uvodnom molitvom i pozdravom u našoj župnoj crkvi, nakon čega smo ukratko predstavili animatore i uveli djecu u temu našega susreta. Potom smo pogledali kratki crtić o životu sv. Pedra Calungsoda, a nakon crtića animatori su djeci, interaktivno i u kratkim crtama, predstavili devet azijskih država s njihovim običajima, zanimljivostima i posebnostima. Nakon što smo upoznali sveca našega oratorija i kontinent kojim ćemo se baviti, djecu smo podijelili u devet grupa prema nazivima azijskih država koje su animatori predstavili. To su bile redom: Kina, Indija, Japan, Južna Koreja, Filipini, Indonezija, Bangladeš, Mongolija i Nepal. Nakon podjele djeca su zajedno sa svojim animatorima otišla na grupni rad.
Prvi dio grupnoga rada sastojao se od rada na tekstu. Animatori su djeci još jednom pročitali životopis sv. Pedra Calungsoda, nakon čega su zajedno odgovarali na postavljena pitanja i pročitano pokušali povezati s vlastitim životima. Drugi dio rada u grupi bio je onaj kreativni. Svaka je zemlja imala određenu radionicu, povezanu ili s običajima zemlje čije je ime grupa nosila, ili sa životom sv. Pedra.
Grupa Kina bavila se kaligrafijom. Ova tehnika lijepog pisanja zastupljena je ne samo u kineskoj umjetnosti i kulturi, nego i cijeloj istočnoazijskoj civilizaciji gdje se koristi, ili se koristilo, kinesko pismo.
Grupa Indija je na keramičkim teglicama oslikavala motive i zgode iz života sv. Pedra Calungsoda, s obzirom na to da su Indijci itekako poznati po svojim slikarskim tehnikama.
Grupa Japan u svojem je kreativnom radu izrađivala origami. Origami je tradicionalna japanska tehnika savijanja i modeliranja papira u neki oblik, bez škara i ljepila.
Grupa Južna Koreja u svojoj radionici je izrađivala maske. Maske imaju bitno mjesto u povijesti Koreje, a koristile su se u razne svrhe: za ratovanje, ples, u kazalištima, a i u religijske svrhe. Neke od njih čak su proglašene i nacionalnim blagom Južne Koreje.
Grupa Filipini izrađivala je maketu otoka Guama – najvećeg otoka Marijanskog otočja, na kojemu je tijekom života misijski djelovao sv. Pedro Calungsod.
Grupa Indonezija bavila se izradom različitih instrumenata od svakojakih materijala. U Indoneziji je tradicionalna glazba predstavljena uglavnom glazbom ansambala gamelan (gamel je čekić). Gamelan je sastavljen od 60 do 80 različitih instrumenata, a veliki dio ove ansambl glazbe prati mnoge indonezijske kazališne forme.
Grupa Bangladeš je od manjih dijelova tkanine izrađivala majicu sv. Pedra. Majicu su izrađivali zato što je 75% ukupne robe koju Bangladeš izvozi u svijet upravo tekstil.
Grupa Mongolija svoje je kreativno stvaralaštvo pokazala izradom oratorijske crkve sv. Pedra Calungsoda. Crkva je izgrađena u stilu i po uzoru karakterističnih mongolijskih građevina.
Grupa Nepal modelirala je figurice od glinamola s motivima iz života sv. Pedra ili pak onima karakterističnim za Nepal, po uzoru na nepalske umjetnike.
Kad su sve grupe završile s kreativnim radom, svoje su rukotvorine izložili na „azijskom izložbenom sajmu“, odnosnu u izložbenom prostoru na kojem su i ostala djeca mogla saznati nešto o tehnikama i tradicijama svake od zemalja.
Poslije rada u grupama učili smo plesati ples Welcome to Bollywood po uzoru na brojne plesove zastupljene u indijskoj filmskoj industriji. Kad smo se naplesali i razgibali, bilo je vrijeme za okrijepu, jer je valjalo prikupiti snage za najzabavniji dio oratorija.
Igre koje smo igrali svoje korijene također vuku iz azijskih zemalja, a uobličili smo ih tako da budu natjecateljskog karaktera. Tako je iz igre u igru ispadao određeni broj djece. Negdje na polovici natjecanja odigrana je jedna dodatna igra u kojoj su djeca, koja su ispala u prethodnim igrama, dobila priliku vratiti se nazad u natjecanje.
Prva igra koju smo igrali zove se Cho-han bakuchi. Igra se temelji na sreći i pogađanju. Djeca su na znak voditelja morala odlučiti hoće li biti par ili nepar. Ukoliko su se odlučili da će biti par morali su u zrak dići obje ruke i viknuti han. Oni koji su odlučili biti nepar dizali su u zrak jednu ruku i vikali cho. Kad bi svi donijeli svoju odluku voditelj bi bacio kocku, a sukladno broju na kocki igračima je bilo omogućeno pomicanje.
Druga igra bila je Sepak takraw. Pravila ove igre bila su poprilično jednostavna. Prebaci lopticu s poda preko užeta na određenoj visini bez upotrebe ruku.
Treća igra koju smo igrali nosi naziv Kamihikouki. Igrači su u ovoj igri od papira morali izraditi svoje avione, a potom ih i „pustiti da polete“. Odnosno aviončić je morao prijeći označenu liniju kako bi igrač mogao proći u sljedeću rundu natjecanja.
Kad smo odigrali prve tri igre, bilo je vrijeme za povratničku igru, odnosno igru koju su igrala samo ona djeca koja su ispala na prethodnim igrama. Tako je pred 30 djece bio vrlo poznati zadatak: Sumo hrvanje. Trideset igrača podijelili smo u parove i dali im jastuke. Zadatak igrača bio je jastukom odgurati drugog igrača izvan kruga. Pobjednički igrač iz svakoga para se na taj način vratio natrag u natjecanje.
Khusay je bio naziv četvrte igre koju smo odigrali. Djecu smo podijelili u dva tima, svakog pored njegove baze. Zadatak jednog tima bio je da skačući samo na jednoj nozi uđe u bazu drugoga tima. Tim koji je prvi skupio tri ulaska u suparničku bazu, odnosno tri boda, bio je pobjednički.
Peta igra bila je svima dobro poznato povlačenje konopa s vrlo jednostavnim pravilima: jača ekipa, odnosno ona koju uspije pobijediti suparničku, prolazi dalje.
Završna igra koju smo igrali bila je Nondi paandi. Ova igra u našem je narodu poznatija kao Školica, no ova je s nešto drugačijim pravilima. I u ovoj je igri zadatak bio u što kraćem vremenu proći kroz „školicu“, ali s određenim otežanjima. Tako su, primjerice, djeca skakutala na jednoj nozi s loptom između nogu, ili pak s loptom iza leđa.
Nondi paandi smo igrali sve dok nismo dobili pobjedničkog igrača, koji je bio dio grupe Indonezija, čime je ova cijela grupa izborila pobjedu i osvojila simboličnu nagradu.
Poslije igara smo se još malo okrijepili, a potom smo naše oratorij zaključili zajedničkim euharistijskim slavljem. Po završetku svete mise djeci su podijeljene nove stranice za Putovnicu svetosti koju su dobili na prvom oratoriju, kao i pripadajuće naljepnice koje unutra treba zalijepiti.
Ovim putem još jednom zahvaljujemo svima onima koji su podržali rad našega oratorija donacijom u naš fond Za djecu i mlade sv. Pavla, kao i svima onima koji su pomogli donacijom peciva, grickalica i sokova.
Kompletnu galeriju fotografija s oratorija možete pogledati u nastavku.
