PMI hodočastili u Krašić
Odazivajući se na poziv biskupa zagrebačke metropolije, koji su donijeli odluku da se pastoralna godina 2014./2015. obilježi u svjetlu blaženoga Alojzija Stepinca s intenzivnijom molitvom za njegovu kanonizaciju, PMI naše župe u zajedništvu s drugim župljanima i PMI-a zagrebačkih župa (sv. Ivan Krstitelj, sv. Jeronim, Uznesenje Marijino) predvođeni s. Emanuelom Pečnik, u nedjelju, 8. ožujka, na Stadlerov dan, uputili su se na hodočašće u Krašić, u mjesto uzništva i mučeničke smrti našega Blaženika.
Na veliku radost i ponos, sestre Služavke Maloga Isusa imale su dar služiti i našem blaženom kardinalu Alojziju Stepincu u vremenu zatočeništva u Krašiću. Suosjećajući i prateći ga na trnovitom putu mučeništva kojim mu je valjalo proći. Bile su uz njega i na prijelazu u vječnost, vjerujući već tada da je našao mjesto među svetima u Domu Gospodnjem. Bio je njima tada, a i nama danas primjer čvrste vjere i sigurne nade u hrabrom koračanju prema vječnoj radosti.
Po dolasku u Krašić, dočekali su nas vlč. župnik Dragutin Kučan i sestre služavke maloga Isusa, s. Mirjam Dedić i s. Simeona Capan. Naše hodočašće imalo je nekoliko dijelova. Najprije smo se duhovno krijepili u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u kojoj nam je vlč. Župnik srčano govorio o svetačkom liku našega Blaženika. Iznosio je mnoge poticajne zanimljivosti, obraćajući pažnju na sve hodočasnike, od djece do odraslih i starijih. Nakon Župnikovog izlaganja, svatko je osobno proveo vrijeme u tišini crkve i u razgledavanju svih eksponata na koje nam je Velečasni skrenuo pozornost. Potom smo se u manjim skupinama uputili u župnu kuću, u razgledavanje prostorija u kojima je Blaženik provodio dane kućnoga pritvora. Svi smo zastajali uz lik Blažene Djevice Marije, uz koju se on rodio i umro. A što je svatko u svom srcu vapio, to Majka zna!! U 16.30 uključili smo se u pobožnost Križnog puta u kojem smo uz Kristovu muku, razmatrali i mučeništvo blaženoga Kardinala. Hodočašće smo završili slatkom i toplom okrjepom koju su nam pripremili sestre i PMI, domaćini. Ozarena lica, ispunjena srca vratili smo se svojim župama, svojim obiteljima.
