Župa sv. Pavla apostola Zagreb-Retkovec

Hodočašće mladih u Mariju Bistricu

Ponedjeljak, 11. 9. 2017.

Šest sati je ujutro. A ti nisi u krevetu nego na hladnoći stojiš pred crkvom i čekas onih par ljudi koji kasne.
Da je netko prošao ulicom u tom trenu vjerojatno bi se pitao što tridesetak mladih ljudi radi pred crkvom u gluho doba noći. Odgovor? Ide na hodočašće u Mariju Bistricu.
 

Nastavljajući tradiciju prošlih godina, mladi naše župe su se i ove godine u velikom broju odazvali na hodočašće u naše najljepše marijansko svetište. I opet se ponovio fenomen od prošle godine kada je većina mladih odlučila prepješačiti svih 28km. Odlučili su provesti jedan vikend daleko od udobnosti svojih domova. Umjesto svojih toplih kreveta spavali su na podu, umjesto izležavanja i gledanja televizora proveli su dan pješačeći i skupljajući žuljeve, nisu proveli noć u bučnim kafićima nego na koljenima, moleći. I kako sad objasniti takvu "ludost" osim da postoji nešto (ili bolje rečeno netko) tko svemu tome daje smisao, tko svake godine iznova okuplja mlade i potiče ih da se odvaže učiniti tako nešto.
 
A kako drugačije započeti hodočašće nego blagoslovom? Kad smo se svi okupili ušli smo u crkvu gdje nas je kapelan blagoslovio i poželio nam sretan put. Nakon što smo ispred crkve okinuli zajedničku fotku, bili smo spremni za polazak.
 

Kako je izgledao taj put? Pa... bilo je svega, čak i sladoleda (hvala župniče!). Cijeli put do Kašine smo prehodali bez zaustavljanja. U Kašini smo stali na 20ak minuta malo odmoriti umorne noge, ali i stekli novog člana naše male skupine. Nakon toga smo stali još samo par puta. Cijelim putem smo išli po cesti, a zvuk koji se najčešće čuo je bio upravo zvuk smijeha. Jedini put kad je cijela kolona utihnula je bilo onih pola sata kad se molila krunica. Kad smo osjetili da nam ponestaje snage, zapjevali smo Gospodinu i nastavili. Sve to je s nama djelio jedan mali crni pas koji nas je pratio i mamio osmijehe od Kašine sve do Bistrice. Nakon 6 sati hodanja napokon smo stigli u Bistricu, gdje smo odmah po dolasku okinuli zajedničku fotku.
 
Nakon što smo se smjestili cure u školu, a dečki u šator, skratili smo vrijeme do programa neki na kavi, a neki razgledavajući Bistricu. U tri sata svi smo se skupa uputili prema šatoru na zajednički program. Ni umorne noge nas nisu sprječile da se rasplešemo na pjesmu nadbiskupijski zbora dok smo čekali katehezu. Katehezu je imao vlč. Jakov Rađa, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja i promotor kršćanskih poziva. On nam je govorio o tome da ne dopustimo strahu da upravlja našim životima nego da se odvažimo, da vjerujemo Božjem planu za naš život poput Josipa i Marije. Pošto je ova godina posvećena sv. Josipu, a time i na poseban način majčinstvu, očinstvu i obitelji, osim velečasnog, mogli smo čuti i svjedočanstvo bračnog para koji očekuje peto dijete. Oni su također pričali o Božjem djelovanju u životu i kako je svaki put Božji plan bio bolji, ali i često drugačiji, od njihovog. Tijekom cijelog programa postojala je prilika za ispovjed na otvorenom, koju su brojni mladi i iskoristili.
 

Posebno mjesto u srcu svih hodočasnika zauzima i Bistrički put svjetla. (Prije kojeg smo, pogađate, okinuli fotku). To je posebno iskustvo. Tada se skupe vjernici svih uzrasta da podjele to iskustvo. Od onih najmlađih do onih u najboljim godinama. I svi se zajedno upute na kalvariju sa upaljenim svijećama u rukama. Kasnije smo ostavili zapaljene svijeće i s njima naše molbe u Marijinim rukama.
 
U pola 11 navečer još nismo spavali, nego smo se uputili u crkvu na početak cjelonoćnog klanjanja. Ali ni to nije bio kraj jer smo već u pola dva opet bili u crkvi na koljenima. Mislim da nam je upravo taj trenutak svima najviše dirnuo srce. Ta prilika za predati svoje srce i cijeli prethodni dan Gospodinu. Postoji li ljepši završetak dana?
 

U nedjelju smo imali priliku sudjelovati na jutarnjem križnom putu i zatim na svečanoj misi, najbitnijem dijelu cijelog hodočašća. Nažalost kardinal nije bio u mogućnosti voditi misu, umjesto njega ju je predvodio biskup Ivan Šaško, a propovijedao biskup Mijo Gorski. Nakon toga smo se svi oprostili i krenuli natrag svojim kućama, noseći dio Bistričkog svijetla u svojim srcima.

Župne obavijesti

arhiva obavijesti »

Raspored svetih misa

Župa sv. Pavla - Retkovec

  • radni dani i subota7 i 19 sati
  • nedjelja u 7:30, 9:30, 11 i 19 sati

Majke Božje Lurdske - Čulinec

  • nedjelja u 8:30 sati

Uredovno vrijeme

Radni dani: 17 - 19 sati

Subota, nedjelja i blagdani: samo za neredovite potrebe (bolesničko pomazanje i ispovijed)

Dokumenti

Dokumenti za krštenje

Dokumenti za vjenčanje

Kontakt

Župa sv. Pavla apostola
Aleja Grabova 3
HR - 10040 Zagreb (Retkovec)

tel./faks: 01/2865-453

e-mail: zupasvpavla@gmail.com